četvrtak, 5. lipnja 2008.

STRUKA

Pitanja iz laboratorijske fiksne protetike

1.Što je krunica i koji je njezin zadatak?
Krunica je terapisko sredstvo zubu načinjeno od aloplastičnog materijala i prekriva brušeni dio zuba.Zadaci su krunice:
-Oblik okluziske plohe treba uskladiti s oblikom i funkcijom antagonističkih zubi
-omogućuje nesmetane kretnje mandibule
-omogućuje pravilne okluziske odnose u središnjoj okluziji
-prenosi fiziološki žvačne sile
-štiti zubne vratove od karijesa i destrukcije
-oblikom i glatkom površinom omogućuje čišćenje i samočišćenje
-održava kontinuitet zubnog niza
-vraća prirodni izgled
-omogućuje fonaciju

2.Na koji način možemo razvrstati krunice?
Krunice možemo podijeliti:
a)Po broju i opsegu brušenih ploha-potpune i djelomične
b)Prema preparaciji zubnog vrata-krunice sa stubom i bez stube
c)Prema materijalu-kovinske,nekovinske i kombinirane
d)Prema načinu izradbe-jednodjelne i dvodjelne
e)Prema načinu sidrenja-koronarne i radikularne
f)Prema trajnosti-trajne i privremene
g)Po namjeni-estetičke i protetičke
h)Prema stanju prirodnog izgleda-estetičke i neestetičke

3.Koje su indikacije i kontrakcije za izradu krunica?
Ima nekoliko indikacija za izradbu krunice.
a)Estetička indikacija-ispravlja boju,oblik,položaj i veličinu zuba.Uzrok tome su prirođeni ili stečeni defekti,te velika koriozna oštećenja i manji anomalni položaji.
b)Protetička indikacija-dolazi u obzir za fiksni i mobilni nadomjestak kad je krunica sidro mosta na nosaču zuba.
c)Protektivna indikacija-spriječava lom kliničke krune zuba,odnosi se samo na taj zub i poboljšava samo ono što je oštećeno.
d)Profilaktička indikacija-sprijećava mogućnost poremećaja u poretku i međusobnom odnosu zubnog niza.

4.Metode i postupak izrade krunice
Izradba krunica ima više faza:
-utvrđuje se status i anamnestičkiu podaci
-sanacija zuba
-uzimanje otisaka zuba
-izradba radnog modela s pokretnim bataljcima
-određivanje visine zagriza i postavljanje radnih modela u artikulator.Određenu vertikalnu dimenziju zubni tehničar tijekom izradbe nadomjeska ne smije promijeniti
-modeliranje krunice
-ulaganje i ljevanje
-obrada(frezama,kamenčićima,brusnim papirom,gumicama)
-proba krunice
-određivanje boje zuba
-slaganje,nanošenje estetičkoga materijala
-obrada,poliranje i cementiranje ako krunica dolazi samostalno
-kontrola

5.Fasetirana krunica
Fasetirana krunica je jednodjelna kombinirana krunica čija se vestibularna ploha sastoji od metalnog ormarića u kojem je pričvršćena faseta po izgledu i boji nalik prirodnom zubu.Metalni ormarić različit je kad se radi o polimernom materijalu ili keramici.
Glavni nedostatak krunice s polimernom fasetom je ispadanje faseta i promjena boje.Promjena boje nije uvjetovana samo osobinama akrilata nego i greškom u preparaciji i laboratorijskoj izradbi.Usred polimerizaciske kontrakcije i različitih koeficijenata termičkog rastezanja polimerne fasete povećava se volumen i u tekućini nastaje pukotina.Ta pukotina može se ispuniti ostacima hrane tako da se sa slitinom stvaraju obojeni oksidi i sulfidi i tako akrilat mijenja boju.Preparacija zuba za fasetiranu krunicu mora biti takva da buduća krunica ne bude glomazna.Za fasetu je potreban prostor od 1mm.Metalni sloj debljine je oko 0,3mm.
Akrilat se ne spaja kemijski sa legurom.Veza je mehanička.Retencija fasete je primarna retencija koju čini okvirni ormarić ili cirkularno podminirani žljeb.Retencija seže do incizalnog ruba.Okuzalna ploha u žvačnom centru je od slitine(legure).
Postoji i sekundarna retencija.To su tvornički izrađene akrilatne perlice.Izmodelirani ormarić se premazuje specijalnim lakom ili adhezivima.Kako perlice ne bi utonule ako su sitnije one se jednakomjerno posipavaju.

6.Jednodjelna potpuno metalna krunica
Jednodjelna potpuno metalna krunica ima zadaću da prirodnom zubu omogući maksimalnu funkciju i zaštitu zuba od karijesa i po morfologiji oponaša zub na kojem je izrađena.Po izgledu je neestetička krunica.Jednodjelna krunica može se modelirati na više načina:
-tako da se bataljak izolira specijalnim lakom i potupno nanosi vosak do konačnog morfološkog oblika
-postupnim nanošenjem voska
-adapta sustavom
Tijekom modelacije krunice pozornost se obraća na sve obuhvatne plohe krunice,a osobito na okuzalnu plohu.
Kod aproksimalnih ploha uspostavlja se kontaktna točka radi ravnomjernog prijenosa žvačnog tlaka.Vestibularne i oralne plohe oblikuju se u skladu s morfologijom zuba s izraženim konveksitetima.Kod okuzalnih ploha kvržice i fisure moraju se oblikovati tako da se uklope u pravilan interkuspidaciski odnos.

7.Dvodjelna krunica
Povijesno gledano,to je jedna od prvih krunica koja se pojavila.Primjenjuje se rijetko,pripada prošlosti,primjenjuje se samo na distalnim zubima zbog estetskog nedostatka.Sastoji se od dva djela:-prsten ili plašt;okluziske plohe naknadno izradirane i zalemljene.







8.Akrilatna krunica
Akrilatna krunica je estetički jednodjelna,nekovinska krunica,načinjena od sintetičkih materijala.Sve prednosti i nedostaci vezani su za akrilat budući da je akrilat relativno mekan,elastičan i transparentan.Preparacija zuba mora biti sa zaobljenom stubom,što će osigurati debljinu konačne plohe 1mm.Rub akrilatne krunice ne smije ulaziti u početak gingivnog sukusa kao kod kovinske krunice,već mora završiti u razini gingive ili neznatno ispod nje.Zbog manje otpornosti materijala na trošenje krunica se stanjuje,mjenja boju i gubi na estetici.To je osobito naglašeno cervikalno,gdje se rubovi odvajaju od bataljka.
Akrilatna krunica izrađuje se kao trajna terapija u vidljivom djelu usta kod dubokog zagriza i kod parodontoničnih zubi.Akrilatna krunica na pripravljenom bataljku može se izraditi:
-kivetiranjem-voštana krunica skida se s radnog modela i ulaže u kivetu sa sadrom
-hidrokompresijskim postupkom-na izolirani bataljak postupno se nanosi sintetički materijal i morfološki se oblikuje krunica.Krunicu zajedno sa sadrenim modelom stavljamo u aparat za tlačnu polimerizaciju
-svjetlosnom polimerizacijom-slojevito se nanosi jednokomponentni materijal,sloj po sloj se svjetlosno polimerizira

9.Privremena krunica
Privremena krunica izrađuje se kao zaštita zubu nakon brušenja.Vitalni je zub nakon brušenja osjetljiv,to je otvorena dentinska rana.Zadaća takve krunice je višestruka:
-štiti bataljak od mehaničkih dodira
-štiši bataljak od termičkih utjecaja
-štiti bataljak od kemijskih utjecaja
-fiksira izbrušeni zub
Razlikujemo posredan i neposredan način izradbe.
a)Neposredan način izradbe nije vezan za bataljak modela,nego bataljak u ustima.Pri tom postupku moguće je oštećenje pulpe pri 42 °C pa se ta metoda ne preporuča.Danas postoje već gotove konfekcijske kapice koje se prilagode,a dolaze u različitim oblicima i veličinama.
b)Posrednim načinom radi zubotehničar.Zamješani akrilat stavi se u prvi otisak i aplicira preko radnog modela.Krunica se obradi i polira.Svaka primarna krunica mora biti nešto kraća kako ne bi narušila odnos prema gingivi za trajni rad.

10.Kompozitna krunica
Kompozitni materijal nanosi se na metal.Prvo se nanosi kromalin,zatim opaker.Sloj opakera mora biti tolike debljine da mu boja na metalu bude jednaka boji za miješanje.Nakon opakera nanosi se dentinska masa.Na incizalnoj trećini nanosi se izcizalna masa.Prijelaz između boja modelira se koso da bi se postigla estetika.Nakon modelacije slijedi polimerizacija u ivomatu 6min.Kromasit se obrađuje brusnim sredstvima i gumicama.




11.Keramička krunica
Moderna dentalna keramika sastoji se od glinice 75-85%,kvarca 11 do 22%,kaolina 3 do 4% i drugih dodataka u svrhu postizanja prirodne boje.Dentalna keramika je krhki materijal koji se odlikuje relativno velikim modulom elastičnosti zbog čega dolazi do pucanja keramike u vratnom dijelu krunice ukoliku nije dovoljno debeo sloj keramike.Keramika za napečenje mora imati neka određena svojstva:čvrstu vezu s legurom,usklađene termičke koeficijente rastezljivosti,dobru plastičnost,malu kontrakciju u pečenju,mogućnost ponovnog žarenja,dobru estetiku,biokompatibilnost u usnoj šupljini.
Danas razlikujemo nekoliko vrsta keramičkih krunica:
-keramička krunica(Jacket krunica)
-kovinsko-keramička krunica
-dicor-staklene keramička krunica
-cerestore-keramička krunica
-empres-keramička krunica
-hi ceram krunica
-in ceram krunica
-keramička krunica pojačana aluminijevim oksidima

12.Objasni pojam i definiciju estetike te optičke fenomene
Estetika je filozofska disciplina koja istražuje preduvjete i kriterije umjetničkog prosuđivanja i stvaranja.Estetički je izgled temeljni uvjet krunice,a trebaju ga zadovoljavati i ispuniti svi protetički radovi,a najviše u vidljivom djelu usne šupljine.Estetika zubnog nadomjestka mora biti istovjetna s izgledom prirodnih zubi.Krunice koje ispunjavaju estetički kriterij nazivaju se estetičke krunice.Bijela boja zbog različitih okolnosti može biti tamnija ili svjetlija,tj.nijansirana drugim bojama.
Prirodni izgled zuba određuju:boja,oblik,položaj i veličina.
Optički fenomeni koji utječu na boju zuba su:
Refleksija-odbijena svjetlost s površine zuba najviše pridonosi bijelom dojmu boje zuba
Opalesencija ili mutnoća-pridonosi bjelini zuba time što spriječava propusnost zrake svjetlosti i pomaže bolju efleksiju
Apsorpcija-u odnosu prema refleksiji ona je gotovo beznačajna kad se radi o vidljivoj svjetlosti
Transparencija-svojstvo zubnog tkiva da propušta samo stanovitu količinu zraka svjetlosti u oba smjera
Flouorescencija-također pridonosi bjelini zuba i svjetlucanju.Nastaje pretvaranjem apsorbiranih ultraljubičastih zraka uz gubitak energije u vidljive zrake određene valne duljine te manje energije

13.Objasni odabir i slaganje boje estetskih materijala u zubotehničkom laboratoriju
Nakon provjerene kovinske konstrukcije fasetirane krunice slijedi određivanje boje za fasetu.Boja se određuje ključem koji dobijemo od proizvođača svakog estetičkog materijala.Potrebno je da zubotehničar koji će slagati boju odabire boju.Boja se zabilježi u radnom nalogu,naznače se neke specifičnosti koje pacijent ima u ustima kako bi se to isto poslije moglo imitirati fasetom.
Estetski materijali koji se rabe u zubotehnici moraju ispuniti neke uvijete:dobro oponašati estetički izgled;moraju biti netoksični,neiritirajući,bez okusa,mirisa,netopljivi,dimenzijski stabilni;moraju biti dovoljno čvrsti,otporni na abraziju,tvrdi;male specifične težine,dobri vodiči topline;jednostavni za obradu,ekonomični.
Estetski materijali su akrilati,kompozitni materijali i keramika.
Cromazit se sastoji od opaker mase,kojom se prekriva metal kako bi se spriječilo njegovo prosijavanje;osnovne ili dentinske mase;od iincizalne ili caklinske mase i od intenzivnih boja,opak dentin.


14.Oblik brušenog zuba za izradu krunice
To je zub koji je brušenjem prikladno pripremljen da bi se mogla cementirati krunica.Najširi je na vratu,a prema okuzalno se sužava blago pod kutem od 4-8° tako da se zub snizi za 1/3.Ovisno o materijalu krunice zub se brusi bez stepenice ili sa stepenicom koja može biti pravokutna ili zaobljena.Za retenciju krunice je povoljno ako je odnos visine bataljka i visine krunice 2:3,tj. da je visina bataljka 2/3 visine krune.Odnos visine krune prema promjeru je 2:1.

15.Što je radni model za fiksnu protetiku,podjela,materijal od kojeg se izrađuje te metode izrade
Radni model je pozitivna reprodukcija situacije u ustima.Izljeva se od gipsa.Radni dio predstavlja zube i alveolarni greben.Baza je postolje visoki oko 1cm postavljeno tako da je protetska ravnina paralelna s radnom plohom.Protetska ravnina je zamišljena ravnina određena trima točkama.To su kontaktne točke sjekutića i disto-bukalne kvržice zadnjih molara.Bikupilarna ravnina ide centrom očiju,a komperova spaja targus sa nosnim krilom.U fiksnoj protetici radni modeli mogu biti segmentirani,nesegmentirani,radni modeli cijelog zubnog luka ili jednog dijela(nesegmentirani r.m. s gipsanim t-okludatorom je neprecizan i zato izbačen).
Prije izrade radnog modela,otisak se dezinficira,ispire vodom.Ucrtava se crta s vestibularne i s oralne strane tako da se poklapaju sa sredinom usne šupljine,One služe za lakše postavljanje kolčića.Pri izradbi radnog modela jedan dio r.m. se oslanja na vibrator.Špatulom ili nožićem dodaju se postepeno manje količine gipsa i to na distalni kraj otiska s jedne strane.Postepenim podizanjem distalnog dijela olakšava se usmjeravanje gipsa i tako se spriječava ostajanje mjehura zraka,tj.blazni.Gips se uljeva dok se ne popuni šupljina koja obuhvaća zubni niz,a pritom treba prelaziti oko 3mm preko gingivnog sukusa.Dok se gips nije stvrdnuo postavljaju se kolčići.N preostale djelove gipsa postavljaju se retenciski metalni prsteni ili hrpice od preostalog gipsa radi postizanja retencije za drugi sloj bipsa koji čini bazu radnog modela.Površina oko kolčića se izolira izolakom.Na vrhove kolčića postavljaju se kuglice voska i izrađuje se baza r.m.

16.Objasni primarnu i sekundarnu retenciju fasetirane krunice
Retancija fasete je primarna retencija koju čini okvirni ormarić ili cirkularno podminirani žljeb.Retencija seže do izcizalnog ruba.Okuzalna ploha u žvačnim centru je od slitine.Postoji i sekundarna retancija.To su tvornički izrađene akrilatne perlice.Izmodelirani ormarić se premazuje specijalnim lakom ili adhezivima.Kako perlice ne bi utonule ako su sitnije one se jednakomjerno posipavaju.

17.Što je radiranje,na koji se način radira i u kojim se slučajevima radira?
Model je potrebno radirati ukoliko je otisak uzet bez predhodnog otvaranja gingivnog sukusa.Prije radiranja na modelu se ucrta gingivni rub i zatim se ostruže gips ispod oznaka maksimalno 1mm.Treba se paziti da radirani dio po svom opsegu bude jednak opsegu bataljka.

18.Prednost radnog modela s kolčićem,vrste kolčića koje se koriste za metode izrade radnog modela s kolčićem
Radni modeli s kolčićima zovu se segmentirani radni modeli,imaju pokretne bataljke.Postoje dvije metode postave kolčića-mokra i suha tehnika.Kod mokre tehnike postavljanja kolčića,kolčići se postavljaju nakon uljevanja sadre u otisak na kojem smo predhodno označili bataljke.Kolčići se postavljaju paralelometrom ili rukom.Često se na mjestu bataljka postavljaju dva kolčića,gdje to dopušta veličina bataljka,kako bi bataljak bio što sigurniji u svom ležištu.Suha tehnika ulaganja kolčića omogućuje izljevanje otiska odmah.Otisak se izlijeva na uobičajeni način od tvrde sadre i nakon vađeja iz otiska obrađuje se trimerom.Nakon toga se pomoću specijalnog Pindex aparata na baznoj strani buše ležišta za kolčiće pod istim uvjetima za svaki bataljak.

19.Ljevni sustav i ulaganje
Ljevni sustav izrađuje se prije ulaganja i lijevanja.On provodi tekuću leguru do šupljine objekta.Dijelovi ljevnog sustava su ljevna čaša-prima staljenu leguru;provodni kanal-provodi leguru u deblji kanal ili hranilicu;hranilica(solbrigova kuglica)-kompenzira kontrakciju metala prilikom kristalizacije,nalazi se u zoni maksimalne užarenosti i posljednja se kristalizira(stvrdnjava);ljevni kanal-spaja objekt sa hranilicom,promjer mu je 1-3mm,postavlja se na najdeblji dio objekta(okuzalnu plohu,incizalni brid).Kanali ljevnog sustava moraju biti glatki,svugdje iste širine,okrugli,bez suženja,moraju biti postavljeni tako da legura teče pravocrtno bez naglih promjena pravca,moraju biti postavljani tako da legura uvijek teče od debljih k tanjim dijelovima objekta.
Ulaganje je postupak koji predhodi postupku lijevanja.Za ulaganje koristimo gumeno postolje,standardizirane kivete,vosak za ljevne i provodne kanale profilnog oblika.U sredini postolja nalazi se konus koji će formirati ljevnu čašu,oblaže se voskom na koji se zalijepe provodni kanali.Voštani model odmasti se izivaxolom,odabere se odgovarajuća kiveta.Kiveta se oblaže trakom(keramičkom) koja se prethodno navlaži.Pripremljena kiveta namjesti se u odgovarajući žljeb postolja.Zamiješa se uložna masa i ulijeva se u stjenke kivete.Uložna masa se stvrdnjava 30-60min.U daljnjem postupku zagrijavanja vosak će se rastopiti i iscuriti,a preostat će šupljina u koju se ulijeva tekuća legura.

20.Vrste ljevača i opća načela rada
Lijevanje u centrifugalnom aparatu
Ovaj ljevač zasniva se na centrifugalnoj sili koja se može razviti opuštanjem spiralno namotane čelične opruge ili uz pomoć elektromotora.Prilikom lijevanja rotira se horizontalna poluga sa nosačem za lončić i kivetu s jedne strani i balansnim utegom s druge strane.U nosač za lončić stavlja se grafitni ili keramički lončić.Kad se legura u lončiću otopi užarena kiveta se iz peći za žarenje prenosi u postolje za kivetu tako da je ljevna čaša okrenuta prema lončiću.Nakon aktivacije ljevača razvije se rotacija i kada centrifugalna sila dosegne dovoljnu veličinu legura se iz lončića uljeva u kivetu.
Lijevanje u tlačno vakumskom aparatu
Proces ulijevanja legure u kivetu odvije se u vakumu,a nakon toga se vrši pritisak na već izlivenu leguru pomoću komprimiranog zraka.Ljevač se sastoji od kućišta koje je povezano s vakum pumpom i kompresorom i mjernim instrumentima.U donjoj polovici kućišta smješteno je ležište za grafitni lončić i el grijač,a u gornjoj polovicipostoljew za kivetu.Kda se legura rastopi,kiveta se iz peći za žarenje stavlja na postolje za kivetu.Kućište se zatvori i uključi vakum pumpu koja isiše zrak čime se stvori negativni tlak.Kućište se tada okrene za 180° i pitom dolazi do uljevanja legure u kivetu.



21.Što je nadogradnja,indikacije za izradu nadogradnje te način izrade
Nadogradnja je fiksno terapijsko sredstvo koje nadograđuje krunu prirodnog zuba koja je uništena traumom ili karijesom,a ostatak prirodnog zuba čini bataljak.Čini je kovinska ili keramička jezgra,koja nadoknađuje kliničku krunu zuba.
Nadogradnje mogu biti:
Individualne ljevane –izrađene su za svakog pacijenta posebno i slijede oblike korjenskog kanala.Postoje dva postupka izrade individualne nadogradnje,neposredni i posredni.
Neposredni način –terapeut izmodelira nadogradnju u autoakrilatu ili vosku za modeliranje,šalje se na lijevanje gdje se nadogradnja zamjeni zlatom ili paladij-srebrnom legurom.Nakon prilagodbe terapeut je cementira.
Posredni način-u laboratoriju se izlije r.m.,u vosku za modeliranje oblikuje se koronarni dio koji podsjeća na bataljak.Dalnjoi postupak je kao kod neposr. Načina.
Konfekciske(gotove tvorničke)-rabe se rijeđe i nisu toliko kvalitetne i precizne
Keramičke i staklokeramičke-te estetičke nadogradnje maksimalno omogućuju transmisiju svjetla i postižu vrhunac estetike.
23. Količina metala potrebna za izradu metalnog odljeva
Slitinu količinski određujemo tako da po članu koji lijevamo uzimamo po prilici 3 grama,tj.množimo težinu voštanog objekta sa specifičnom težinom kovine.

24. Koje vrste okludatora i artikulatora možemo koristiti za izradu fiksnog protetskog nadomjestka, kako postavljamo radne modele u okludator i artikulator?
.Jednokovinski šarnirski artikulatori(okludatori) najjednostavniji su.Izradba nadomjestaka u šarnirskom artikulatoru pomalo danas gubi smisao.Kretnje se ne mogu točno simulirati,moguće su samo šarnirske kretnje otvaranja i zatvaranja.
Artikulatori srednjih vrijednosti-kretnje mandibule u ovom artikulatoru određene su tvorničkim srednjim vrijednostima i ne mogu se ugađati.
Poluprilagodljivi artikulatori-odstupaju relativno malo od individualnih kretnji,a pogreške su relativno male.Danas se često upotrebljavaju.
Potpuno prilagodljivi artikulatori-kretnja mandibule može se individualno isprogramirati prema podacima svakog pacijenta.S njma se postiže vrlo vjerna reprodukcija kretnji.
Za postavu r.m. u artikulator potrebna je registracija položaja donje čeljusti u centralnoj okluziji i pravilna vertikalna dimenzija.
-Prekontrolira se baza r.modela koja mora biti visoka 1cm
-na donjoj površini baze formiraju se retenciske površine(urežu se žljebovi u raznim smjerovima)
-označi se medijalna linija(orijentaciske točke su sprijeda papila incisiva,a straga sredina između dviju folveolae palatinae,spajanjem tih točaka označi se med. Linija)
-radni model stavlja se u vodu da bi bila što bolja retencija
-gornji i donji radni model pomoću voštanog registrata zagriza međusobno se fiksiraju
-modeli se privremeno fiksiraju za plastelinom za donju polovicu artikulatora,a da se pritom pazi da je protetska ploha paralelna s radnom plohom
-na bazu gornjeg r.m. nanese se određena količina gipsa u koji se uroni gornja polovica artikulatora,oblikuje se kupola i pričeka se dok se gips stvrdne
-nakon vezivanja ukloni se plastelin između donje polovice artikulatora i r.m.,zamješamo gips i fiksiramo donji r.m.
-nakon vezivanja postvi se vijak koji svojim vrškom dodiruje gornji i donji dio artikulatora
-radni modeli se razdvoje


26. Teleskop krunice
Teleskop krunice su dvije tehnički jedinstvene,ali morfološki različite krunice,unutarnje i vanjske.To su dvostruke krunice.Unutarnji ili primarni teleskop cementira se na bataljku.Morfološki nije sličan zubu samo prati konture bataljka.Izliven je od tvrde legure.
Vanjski teleskopje sastavni dio mosta na skidanje ili djelomične proteze,a morfološki i estetički se ne razlikuje od prirodnog zuba.Vanjski je teleskop najčešće kombinacija legure i estetičkog materijala.





27. Onlay, inlay, overlay
Inlayje jednokomadni intrakoronarni protetički rad od kovine,keramike ili sintetičkog materijala.Razlikujemo dva osnovna oblika inlay i inlay-overlay.Inlay se sidri u kliničkoj kruni zuba,nadoknađuje okuzalni i aproksimalni dio zuba.
Onlay je veći od inlaya,nadomještava i dio grizne plohe s jednom ili više kvržica,izrađuje se od istih materijala kao i inlay.
Overlay se izrađuje izrađuje od istih materijala kao i inlay i onlay,a razlikuje se os njih po tome što nadomještava sve krunice zuba.
Od materijala za izradu inlaya dolaze u obzir plemenite legure,kompozitni materijali,kreramika.Mterijali moraju imati dobru provodljivost,malu sposobnost abrazije,biološku indiferentnost.


28. Prečke
.Prečke su djelovi modificirane krunice.Mogu biti samo na jednoj krunici ili na više njih,ili pak mogu spajati dvije ili više krunica međusobno.Te prečke mogu biti gotovi tvornički proizvodi ili individualno frezane.Ako izrađujemo dvije ili više krunica jednu do druge,njihove obuhvatne plohe moraju biti paralelne,a to postižemo postupkom frezanja s pomoću nožića i nastavka s posebnim aparatom.Ako stjenke nisu paralelne,mobilni dio neće se moći staviti ni izvaditi iz usta.Te obuhvatne stjenke modeliramo(frezamo) u aparatu koji ima različite nastavke i za modeliranje i za obradu.


29. Frez tehnika
Frez tehnika provodi se pomoću aparata za glodanje,odnosno frez aparata.On ima različite instrumente za glodanje,struganje voska i legura.Ako aparat za frezanje nema ugrađen paralelometar s nastavcima za postavljanje različitih priključaka,potreban nam je i paraleleometar.


30. Paralelometar
Paralelometar služi za određivanje paralelnosti dva objekta i za određivanje protetskog ekvatora.


31. Postupak izrade mosta.
Izrada mosta
Most se može izraditi na dva načina:
a)Klasični,višedjelni postupak
b)jednokomadni most
a)-danas se vrlo rijetko radi,uglavnom kod neparalelnih zubnih nosača
-nakon brušenja zuba radni model se postavlja u artikulator i modelira se odgovarajuća krunica-sidro mosta
-izmodelirane krunice se ulažu
-sidro se izlijeva od odgovarajuće legure
-sidra se obrade,prilagode na radnom modelu uz bataljak,te šalju u ordinaciju na probu
-terapeut provjerava krunice tako što provjerava odnos prema gingivi te odnos prema agonistima i antagonistima
-nakon toga uzima se otisak u sadri za tijelo mosta.Otisak može biti bimaksilarni i monomaksilarni.Bim.o. dobije se odmah preko krunica podatak o odnosu krunice prema antagonistima,ali se ne preporučuje.Ako se uzima monomaksilarni otisak potreban je otisak antagonističke čeljusti,te registracija međučeljusnog odnosa,obraznim lukom ili voštanim zagrizom.
-tijelo mosta modelira se u vosku,ulaže se u vatrostalni materijal i postupko lijevanja zamjeni za leguru
-nakon provjere u ustima slijedi odabir boje
-takav način izradbe mosta primjenjuje se samo kod izradbe mosta s polimernom fasetom
b)-najčešće se primjenjuje
-terapeut izbrusi nosače mosta
-uzima se otisak,te se izrađuje segmentirani r.m. na kojem se modeliraju sidro i tijelo mosta
-slijedi postupak ulaganja i lijevanja
-zubotehničar izlivenu nadoknadu obradi i šalje terapeutu na provjeru
-terapeut provjerava okluziju,odnos prema gingivi i susjednim zubima
-boju fasete odabire terapeut ili zubotehničar
-slijedi pečenje keramike
-prednost jednokomadnog mosta je brža izradba,manja posjeta pacijenta,nema oslabljenih mjesta lemljenja

32. Definicija mosta (biološki i mehanički kriterij) i osnovni elementi mosta

Most je fiksno protetski nadomjestak koji nadomješta dva ili više zuba u nizu.Osnovni dijelovi mosta su:
1.Koštani fundament biološki
2.Zub nosač ili uporište
3.Sidro mosta
4.Tijelo mosta mehanički

Koštani fundament prekrivan je sluznicom.Niži je od koštanog fundamenta gdje su zubi.Resorpcija kosti u prosjeku je 1/3.
Zub nosač ili uporište je pripremljen bataljak koničnog oblika s nagibom 4-8% ili nadogradnja ili implantat.
Sidro mosta je onaj dio mosne konstrukcije kojom se most veže za uporište.
Tijelo mosta čine međučlanovi koji nadomještaju nepostojeće žvačne jedinice.

Na mostu razlikujemo članove i međučlanove.
Međučlanovi-nadomještaju izgubljene zube
Članovi-predstavljaju svaki zub obuhvaćen mostom

Tijekom planiranja mosne konstrukcije planira se:
1.Broj sidara,a on je istovjetan s brojem nosača
2.Broj međučlanova
3.Odnos sidra prema dijelu mosta,tj.raspon mosta
4.Odabir materijala i tehnike izrade




33. Topografska podjela mostova i statika mosta.

Topografska situacija zuba ovisi o mjestu koje zub zauzima u sistemu fiksacije:
1.vremenska fiksacija-ona predstavlja da zub nosač leži u jednoj crti,ravnijoj u lateralnom smjeru,a zakrivljenija u frontalnom smjeru.
2.površinska fiksacija-što znači da spajalica opisuje poligon,a što je poligon veći fiksacija je bolja

Statika mosta
-stražnji zubi su ravni,a prednji zubi su postavljeni u luku
-kod prednjeg mosta dolazi do izvrtanja
-snaga izvrtanja ide od 3-3,zamišljena ravnina,i na nju okomica od sredine mosta
-najveće izvrtanje ima uska čeljust,jaki luk i visoko gotsko nepce


34.Indikacije za izradu mosta (početna, završna)

1.Početna indikacija-označava za koji je najmanji broj zuba potreban nadomjestak,tj. da li gubitak jednog zuba nameće izradu nadomjeska.
Razlikujemo:
*žvačno-funkcisku indikaciju
-nije isto izgubiti zub u području fronte ili lateralno
-žvačni zubi imaju veću funkciju od prednjih
*estetsko-fonetska indikacija
-osobi nedostaju prednji zubi
*profilaktička indikacija
-prekinut zubni niz moramo upotpuniti i uspostaviti dodirne točke

2.Završna indikacija-označava koji je najveći broj zuba koji se mogu nadomjestiti mostom,tj.treba li preporučiti djelomičnu protezu.
Završna indikacija ovisi o sposobnosti nosača prema opterećenju:
1.Biološki čimbenik nosača
2.Fiziološko pravilo dvostrukog opterećenja
3.Veličina žvačnog tlaka
4.Okluziski odnosi

Otpornost zuba na opterećenje ovisi o vrsti zuba.Najveći zub je prvi donji kutnjak,a najslabiji je donji bočni sjekutić.



35.Oblik tijela mosta(faktori koji uvjetuju oblik tijela mosta, ispravna higijenska konstrukcija, odnos prema gingivi)

Čimbenici koji uvjetuju oblik tijela mosta
1.Prostor na raspolaganju
-smanjen prostor zbog migracije zuba-agonisti nakon gubitka zuba putuju u slobodan prostor s ciljem zatvaranja tog prostora
-antagonisti izrastaju pa se gornja šestica spušta dolje 3mm
2.Odnos u okluziji
-visina međučeljusnog odnosa u tom segmentu zubnog niza

3.Očuvanost alveolarnog grebena
-izrazito resorbirani ili polomljeni alveolarni greben tijekom vađenja zuba djeluje nepovoljno za izradu mosta

2 komentara:

marija kaže...

Jel ti mozda znas sta je tocno keramicka krunica i nacin izrade te krunice...to mi treba za drzavni ispit a nigdje nemogu nac?? hvala.

sanjam kaže...

pozzzz...
molim te reci mi jel ovo za maturu ili za državni stručni ispit i imaš li možda kakve skripte za taj ispit,please ako nešto znaš pomažiiiii....